Ovaj izveštaj u okviru serije Next Generation – What we know istražuje kako se mladi ljudi na Zapadnom Balkanu orijentišu u svojim onlajn informacionim okruženjima i kako se suočavaju sa mis/dezinformacijama. Nalazi pokazuju da poverenje među mladima retko kada postoji bezuslovno; ono se najčešće oblikuje kroz međuljudske odnose i „posredne signale“, uključujući različite pokazatelje kredibiliteta.
Izveštaj analizira kako mladi uzrasta od 18 do 30 godina u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori, Severnoj Makedoniji i Srbiji (tzv. „Zapadni Balkan 6“– WB6) pristupaju informacijama, procenjuju njihovu pouzdanost i reaguju na mis/dezinformacije u svom svakodnevnom digitalnom okruženju. Ovo istraživanje dolazi u trenutku kada su dezinformacije postale rasprostranjena pojava, posebno na Zapadnom Balkanu. Nizak nivo poverenja u medije i javne institucije stvorio je pogodno okruženje za širenje kako dezinformacija, tako i pogrešnih informacija. Mladi su posebno pogođeni ovim brzo promenljivim informacionim pejzažem, dok su njihovi stavovi i iskustva i dalje nedovoljno istraženi. Ova studija nastoji da popuni tu prazninu, dajući glas mladima kako bi se bolje razumelo kako se orijentišu, tumače i filtriraju informacije sa kojima se susreću.
Ključni nalazi
U zemljama WB6 mladi opisuju informaciona okruženja koja karakterišu veliki obim sadržaja, fragmentirana pažnja i oslanjanje na praktične „pokazatelje kredibiliteta“, umesto na temeljnu proveru informacija. Poverenje je retko bezuslovno i često ide posredno preko ljudi ili posrednih signala.
- Izloženost informacijama oblikuju platforme i društvene mreže.
Mladi često dolaze u kontakt sa informacijama putem preporuka, kreatora sadržaja, komentara, lanaca deljenja i grupnih četova, a ne kroz namerno praćenje vesti. - Procena kredibiliteta oslanja se na prečice pod pritiskom.
Najčešći signali uključuju percepciju „zvaničnosti“, poznat brend, stil prezentacije, metrike angažovanja i društvenu potvrdu („ko je podelio sadržaj“). Ovi signali mogu biti korisni, ali nisu uvek pouzdani. - Provera informacija doživljava se kao naporan proces.
Verifikacija zahteva vreme, veštine i motivaciju, te se često primenjuje selektivno. Kada su preopterećeni, mladi prepuštaju proveru pouzdanim osobama, povlače se ili sadržaj posmatraju kao zabavu, a ne kao tvrdnje o istini. - Poverenje je neujednačeno i često predmet osporavanja.
Poverenje u institucije varira, ali je skepticizam prema politici i medijskim podsticajima široko rasprostranjen. U okruženjima sa nižim nivoom poverenja, veći značaj imaju međuljudski odnosi i signali iz zajednice. - Rizik se povećava u periodima pojačane društvene važnosti.
Izbori, krize i polarizujuća društvena pitanja povećavaju izloženost i emocionalni stres. U tim trenucima, dotok informacija može delovati „nemoguće izbeći“, a reakcije postaju anksiozne, konfliktne, izbegavajuće ili preterano oprezne.
Zaključak studije je da borba protiv dezinformacija i unapređenje informacionig okruženja mladih na Zapadnom Balkanu zahtevaju intervencije na više nivoa. One treba da obuhvate kako razvoj individualnih veština mladih, tako i unapređenje širih sistema i zajednica u kojima oni žive, kako u onlajn, tako i u oflajn okruženju.
Autor: Ajanović, A. (2026). Sledeća generacija – Šta znamo: Mis/dezinformacije na Zapadnom Balkanu. British Council. https://doi.org/10.57884/EESX-5952
© British Council 2026. Licencirano pod Creative Commons Attribution Non-Commercial 4.0 međunarodnom licencom.